Nije mi neopisivo dobro u životu, momentalno, ali nikako ne bih rekla da mi nije dobro. Serem po ljudima koje ne volim, obično njima u facu, jer to ipak donosi najviše olakšanja, naročito ako je dotična osoba direktno i svjesno radila na ideji da me isprovocira. No otkrila sam da me jako opušta i saznanje da je nekim dragim ljudima konačno krenulo. To mi ne izbacuje negativnu energiju iz mene, ali me zato puni pozitivnom. U teoriji, kombinacija ovih dviju pojava znači da sve teče glatko i da sam stres free. No, naravno da nije tako. Priljev negative ponekad je veći od izljeva.

Čitam što sam napisala i uočavam da nitko neće shvatiti da me ovo zapravo ne bedira. Prihvaćam ovu fazu kao nužno potrebnu za nešto što još nisam dokučila što. Strpljiva sam, ponekad, pa čekam da mi se objasni. Do tada mi je namjera što više izvući iz sadašnjega stanja i glavna ideja mi je da rješavam dio po dio.

Prvo, moram prestati pušiti.

Drugo, ne shopingirati više na ovaj nekontrolirani način, s tim da je naglasak na hrani, jer na nju najviše trošim.

Ako uspijem ove prve dvije odluke, hrpa stvari bi sjela na svoje mjesto.

Sad malo posla pa se vratim.