Uistinu osjećam promjenu. Drugačija sam. Pitam se da li to zato što smo s godinama zreliji. Jeli to odrastanje? Hmm, ako je odrasla sam a da nisam niti primijetila. Da se razumijemo, ne žalim se, uopće mi nije žao, samo me iznenadilo. Zdravije je ovako. No, vidjet ćemo. Možda je to samo neka faza.

Uglavnom, krenuli smo na more. Još prošli petak, ali morali smo se vratiti na posao u utorak. Onda se to produžilo na srijedu, pa na četvrtak i konačno na danas, petak. Trebali smo krenuti u 13.15, ali nekako nismo. Već je 16.15 i još smo na poslu. Ja začudo nisam bijesna. Da se razumijemo, nije mu drago što nisam na moru i svaka minuta mi znači, ali jednostavno ne pizdim zbog zle sudbine. Istina je da pušim više jer mi živci malo rade, ali ne strašno. Možda i neću imati čir na želucu do tridesete.

Još se nadam dobrom provodu. Ona prva tri dana bila su poprilično dobra. Iznenađujuće dobra. Nećete vjerovati, ali slažem se s njegovom mamom, a i gotovo s cijelom familijom. Naravno postoje izuzeci, ali ta se teta sa svima kolje, pa ne mogu biti iznimka. No, sve u svemu iako se godišnji prekinuo na četiri dana, nije loše krenuo. Nadamo se još boljem danima i da više neću prekidati dopust.