Prvo mi je poslala poruku u kojoj piše da joj je zlo od dotične osobe. Našla se s njegovom, sad upravo postalom, bivšom i nakon što joj je ona ispričala što je napravio jednostavno nije mogla vjerovati.

Ne znam kako bi se on osjećao kad bi znao za to. Znam da je on imao neku ideju kako je to trebalo ispasti. Izvlačio bi se na povjerenje koje je cura izigrala i čudio bi se što to ne shvaćamo, a sam svoj postupak bi, sigurno, probao nekako objasniti i prezentirati da kao nije važan.

Svi mi mislimo da je važan. Mislim da je to ponašanje loše i bezobzirno. Znam da svi mi imamo neke potrebe. Mnogi imaju i neke osjećaje prema starim ljubavima, ali ukoliko volimo svoje bivše nemamo neke druge, sadašnje veze. Žalosti me što mu je ta, stara bivša, za kojom sad slini, totalno bezvezna osoba i nije se činilo da su ok kad su bili zajedno. Čak se niti ne sjećam tko je koga napucao, ali to je bilo prije par godina.

Uglavnom, kad osoba vjeruje u nekoga kome ne bi trebalo vjerovati ispada naivac i sama kriva za svoje jade, iako to nije istina. Vjerovati nekome znači dati dio sebe kako bi se toj krnjoj osobi pomoglo da postane bolja osoba. To što je netko dao nekome priliku to nije nikakva garancija da će osoba kojoj je prilika dana iskoristiti taj poticaj, to je samo šansa, koja je u ovom slučaju propuštena.

Što da kažem, nisam iznenađena i u jednu me ruku to plaši, ali istovremeno vidim da sam zaštićena, jer više ne vjerujem slijepo u ljude. Tražim da se iskažu i tek tada dajem neku šansu. Prvo oni moraju dati sebi šansu.

Rečenica: „Ja sam se zadnjih godinu dana trudio biti uzoran dečko, vodio sam ju na lijepa mjesta....“, tjera me da se zamislim i nađem neko objašnjenje, zašto on, a i njemu slični misle da je uzoran dečko onaj koji pruža financijsku zadovoljštinu, a nije bitno koliko pruža nešto drugo. Iskreno, radje bi da me ne vodi nigdje nego da me vodi svuda i radi pizdarije.