A jebeš ga, baš sam htjela pisati o svom „novom“ autu, al se osjećam predebelo da sad ne bi o tome pisala. Svaki dam sam sve deblja. Celulit te napada mahnitom brzinom. Ak se skoro ne probudim iz ove faze, probudit ću se jednog dana i kasno shvatiti da se više ne mogu dići iz kreveta. Da ne govorim kako se teško krećem. Spava mi se gotovo stalno i samo na trenutke dobijem potrebu za nekim kretanjem. Onda sjednem i čekam da me prođe.

Ajde, nije tak strašno. Ali takav mi je filling.
Prije dva tjedna sam se zadnji put kretala kad smo spašavali Trnoružicu iz jednog zamka u Glogovnici. Kao rezultat toga sam imala muskulfiber četiri dana.

Stalno se imam potrebu oblačiti u vrečaste stvari, u majice ili haljine s visokim strukom, ali na žalost takvo što se ne može naći u mom ormaru. Tako da bez ponosa i veselja, svakodnevno pokazujem svoju škembicu, guzičićicu, brdrica i pizdim totalno. A što da radim? Odem u shoping? Jea i nagrađujem svoje ponašanje. Mo'š si mislit.

Uglavnom da, imam novi auto. Za mene je novi. Kako ide priča? Komplicirano, no da vidimo da li to mogu objasniti.

Imam već dosta godine, također već nešto godina imam vozačku, no nemam para da si kupim auto. Jedan me dan mama razveselila s viješću da će oni kupiti auto, pa bi ona meni dala svoj renault europu i da li ga želim. Gle, reko svaki mi je auto dobar, a kamo li ne neki francuz. Tako je mama bila sretna i ja sam bila sretna. No, našu tadašnju sreću prekinuo je moj tata s jednom lošom i jednom savršenom viješću. Naime, on je odlučio meni za moj rođendan (koji je bdw bio par mjeseci ispred) pokloniti jednog xm-a. Mojoj sreći nije bilo kraja. I sad dolazimo da negativne strane koju spominjem, trebalo je mami i njenom I. reći „hvala, ali ne hvala.“ Bio mi je bad jer su mi izišli u susret, popravili auto da slučajno ne bi imao mane i sve nešto, ali ja nisam mogla reći ne jednom xm-u. Uglavnom dva tjedna poslije postala sam ponosni vlasnik smrečno zelenog xm- a druge sreije, 2,0 motor, kožni sicevi. Što reči nego Brm, brm. J