Naravno, problem nije samo u njihovom odnosu. Problem je u tome da je jedan jedinac i jako mu se sviđa imati tuđu sestru, tuđeg nećaka, pa čak i roditelje. To ne bi bio problem da ovaj privi nema osjećaj (koji je djelomično i opravdan) da mu ovaj prvi krade familiju. Uvijek ovaj prvi ispada bolji, brži i sve... J Prvi stalno nateže neka natjecanja, stalno gura glavu tamo gdje mu ne stoji, stalno je ljubomoran ako netko ima nešto što on nema. Jednostavno je razmažen i nema svoj život. Ne mislim da si ne bi trebao biti dobar s familijom, ipak je na neki čudan i pozitivan način od dio familije, samo ne u krvnom srodstvu. No, jednako tako mislim da se nekad treba pustiti i druge da uživaju u drugim ljudima.

Ne treba uvijek biti u centru pažnje. Ne treba uvijek biti prisutan. Treba shvatiti da ako i nije konstantno tamo ne gubi nešto, nego daje.

Ovaj drugi, čini se, već je totalno bez samopouzdanja. Ima osjećaj da ne spada u familiju, tj. ne spada u potpunosti, iako vjerujem da je totalno u krivu, mislim da se tu sadi o subjektivnom doživljavanju stanja. Nema sigurnost, ne zna ko je na njegovoj strani. Osim mene. Za mene zna da sam uvijek na njegovoj. J Čak i kada ne želi da budem.

Željela bih da prvi konačno ode doma s mora i pusti prvoga da uživa u odmoru s familijom i da se malo približi njoj i ona njemu. Do tada se jadam ovdje jer ne znam što drugo činiti.

Pozdrav.

P.S. Mama, smiješ ostavljati komentare. J i sve.