pon - 27.08.2007, objavio yavanna 27. kolovoz 2007 12:29:00
Ponedjeljak, najomraženiji dan u tjednu. Gori čak i od nedjelje. Uhvatila me nervoza. Rasla je iz sata u sat. Ne znam da li sam uhvatila pravi razlog ili u nedostatku pravog razloga mozak nudi drugi. Zamjenski. Opet nemam 4 kotača. Nije to toliko loše, samo to još nisam shvatila. Izgubila sam dio slobode, i dobila dio. Ljuti me i zašto sam ostala bez. Mislim da ga ona ne zaslužuje. Zašto i bi? Šta treba na kavu pa joj treba auto... Dajte me najte, da prostiš, ne želim psovati. Nervozna sam i zbog doktora. Nervozna sam i jer više ne mogu nešto što sam mogla, nešto što volim i strah me da mi ne kažu da to nikad više neću ni moći. Nervozna sam i jer ne znam kako organizirati življenje. Kako nas troje možemo živjeti kao ravnopravni stanari. Sigurno možemo. Znam i da sam ja kriva jer preuzimam više nego što trebam. Nitko nije lud da ne uživa što netko radi nešto umjesto njega, ako se već naviknuo. Trebam naći način da pustim ljude da sudjeluju. Moram. I moram naći način da neke natjeram da sudjeluju. Ovom se prilikom javno ispričavam dragom što ga ponekad stavljam u isti koš s njom, ali to je zato što ponekad zaboravim da sam ja kriva za to. Njega najčešće volim uveseljavat time što ne mora raditi, a kad se umorim ne znam kako mu pokazati da to što inače ja radim sve što mogu, da je to iznimka, totalno moja greška. Nju rjeđe volim razveseliti, valjda zato što radim već 20 godina i nije mi više gušt, a uostalom ona više i prlja, uništava i troši. Nju moram pokrenuti. Ona je vječni buntovnik i zbog toga je teško živjeti s njom. No, uistinu bih to mogla popraviti. S obzirom da sam ja ta koju smetaju neke stvari trebam ja nešto poduzeti.
0 komentar(a):
« home
