Uistinu osjećam promjenu. Drugačija sam. Pitam se da li to zato što smo s godinama zreliji. Jeli to odrastanje? Hmm, ako je odrasla sam a da nisam niti primijetila. Da se razumijemo, ne žalim se, uopće mi nije žao, samo me iznenadilo. Zdravije je ovako. No, vidjet ćemo. Možda je to samo neka faza.

Uglavnom, krenuli smo na more. Još prošli petak, ali morali smo se vratiti na posao u utorak. Onda se to produžilo na srijedu, pa na četvrtak i konačno na danas, petak. Trebali smo krenuti u 13.15, ali nekako nismo. Već je 16.15 i još smo na poslu. Ja začudo nisam bijesna. Da se razumijemo, nije mu drago što nisam na moru i svaka minuta mi znači, ali jednostavno ne pizdim zbog zle sudbine. Istina je da pušim više jer mi živci malo rade, ali ne strašno. Možda i neću imati čir na želucu do tridesete.

Još se nadam dobrom provodu. Ona prva tri dana bila su poprilično dobra. Iznenađujuće dobra. Nećete vjerovati, ali slažem se s njegovom mamom, a i gotovo s cijelom familijom. Naravno postoje izuzeci, ali ta se teta sa svima kolje, pa ne mogu biti iznimka. No, sve u svemu iako se godišnji prekinuo na četiri dana, nije loše krenuo. Nadamo se još boljem danima i da više neću prekidati dopust.

Igrom slučaja naletila sam na neke stare stvari.

U ladici radnog stola, par listova papira s mislima iz sada dosta davne 2006. godine. Također ljeto, kao i sada. Razlika, osim u godinama, vidi se i u tonu pisanja. Nekakva kombinacija ljutnje i tuge. Tražila sam pažnju, tražila sam komunikaciju, tražila sam njega. On se davao svima. Travi, prijateljima, igrama, ja sam ga dobivala na kapaljku.

Jedan citat iz 17.08.2006.: "Zadnje sam vrijeme sve ljuća na tebe. Znam, pitaš se zašto. U svoji si očima ti ipak savršenstvo. Da pretjerujem, ali ipak znam da se pitaš zašto se ljutim na tebe, kad ti ništa loše nisi napravio. E, pa razlog je da se osjećam zanemareno. Uistinu, zanemareno. Imam osjećaj da svu svoju energiju poklanjaš drugima i da k meni dođeš povremeno izmoreno samo zato što misliš da si samim svojim dolaskom obavio sve što se od tebe očekuje. To nije tako. Iskreno, ne bih imala ništa protiv tvojih druženja s drugima i bez mene, kad bih znala da si i sa mnom neko vrijeme. To je tako jednostavno. Ne mogu reći da mi ništa ne znači s tobom ležati pred televizijom i kasnije otići spavati, ali ti mogu reći da, ako samo to radimo zajedno, to nije dovoljno. Bilo bi mi draže kad bi popili kavu i razgovarali sat, sat i pol vremena, nego ako gledamo TV 6 sati i ne komuniciramo. Nije mi na kraju pameti od tebe zahtjevati da se ne družiš s ljudima, lai definitivno zahtjevam da nađeš vremena za mene.  Ukoliko to ne možeš, mi nemamo što raditi zajedno. Nije li to jednostavan zaključak?"

Zanimljivo je da sam već tada došla do zaključka. Istina je da sam pustila da se proba popraviti situacija i to ne jedanput, ali očito nije imalo učinka.

Nisi me volio, nikad, samo ja nisam u to htjela vjerovati. Nisi ti kriv. Očito je da sam i sama to shvatila, ali nisam ništa poduzela. Nisi ti loš tip, samo nisi bio za mene. Ja sam ispala na kraju loša, ali smo barem završili nešto što je bilo krivo. Iako, priznajem da sam te voljela. To ponekad nije dovoljno.

Nadam se da se nećeš zauvijek ljutiti na mene. Ja se ne ljutim na tebe iako nisi bio baš anđeo. :)

Sad se opet spremem na more. Veselim se ljetu kao i inače. Osjećam se pozitivno i ne dam da me male stvari izbacuju iz takta. Sada mi je to i lakše. Osjećam potpunu potporu i ljubav. Nikad ništa neće biti savršeno, ali u svojoj nesavršenosti život je savršen.

Nadam se da ćeš naći svoju ljubav. Nadam se da će to biti brzo. Želim ti sve najbolje. Želim da si i sam želiš sve najbolje i da se počneš boriti. I želim ti da pobijediš sve demone. Ne znam da li ćeš vidjeti ovo, znam da ako ćeš htjeti da budeš i to je tvoj izbor.

Uglavnom, pozdrav i želim ti ugodno ljeto, jesen, zimu i proljeće, te sve naredne godine koje te išćekuju.

:*