Velimir Radošević (42), sudac Općinskog suda u Rijeci, koji je na Ličkom polju jednim hicem iz pištolja u glavu ubio retriver-labradora obitelji Švast neće biti kažnjen
RIJEKA – Naime, on prema objašnjenju policije posjeduje dozvolu za nošenje oružja. Sučev je postupak, kažu u MUP-u, opravdan jer je ubijeni retriver-labrador napao njegovog psa, nakon čega se Radošević uplašio za majku i kćer koje su bile kraj njega.
Protiv vlasnika psa bit će podnesena prekršajna prijava jer ga nije držao na povezu kao što je to propisano Zakonom o javnom redu i miru.
Inače, ubijenog retriver-labradora vlasnici opisuju kao miroljubivog i dobroćudnog psa koji ne samo da se veselio ljudima, već i mačkama.
Pitanje: Što napraviti kad ti netko kaže: „Ne volim te više.“
Koliko možeš u to povjerovati, nakon tri četiri godine ljubavi?
Čak i ako povjeruješ u to kako to preživjeti.
U sklopu svega toga, pitanje: Kako to da nisam osjetila/o da dolazi neka promjena? Pod uvjetom da vjeruješ da te se uzajamno voljeli te godine koje ste proveli zajedno.
Većina nas doživi takvo razočarenje i problem tokom svog života, no da li smo iz svog iskustva naučili išta korisno, nešto što možemo prenijeti na druge?
Osobno sam puna nekih priča, naravno onih koje sam stvarno doživjela tokom godina i nikad ne mogu sa sigurnošću reći da znam što bi napravila kad bi se opet našla u istoj situaciji. Sada znam što je pravilno, za mene, ali ne znam da li bi se uspjela natjerati da slušam sama sebe. Čini se da bi imala sličnu reakciju, kao da tijelo i mozak zahtijevaju jedan proces i da se on ne može preskočiti.
Javlja se i problem kako prepoznati prave osjećaje i razlikovati ih od očekivanih.
Recimo ako si u vezi s nekim očekuješ da nekog voliš no da li je to stvarno?
Naravno postoji način da se to otkrije, ali ponekad nam se ne da o tome razmišljati jer nam je i ovako dobro, ili moda postoji bojazan da to nije to, ali sad nam se ne da o tome razmišljati.
Znam da sam bila u takvim vezama, iako se na trenutke znala da sam u njima iz neke zabave ili zaborava, tako da se nisam uistinu zavaravala, samo bi mi se ponekad učinilo da sam možda u krivu i da ih možda volim, onako stvarno.
Voljela sam, kao prošlo svršeno vrijeme, samo jednom. To me koštalo živaca, kila i tko zna čega sve ne, ali dobila sam nešto s tim i ne žalim zbog toga.
Znam da mi je to iskustvo sada potrebno da bi ja bila ja. I ostali koje sam u životu imala, stvarali su konačnu mene, koja i nije konačna, ali ova sad aktualna je. Mislim da sam svima zahvalna, a naročito sebi jer nam nastavila svoj život punim plućima i što sam sada tu gdje jesam.
Želim pomoći ljudima oko sebe, ali sam svjesna činjenice da možda i nisam najbolja osoba za to. Dijelim svoja iskustva, ali s obzirom da se ljudi razlikuju ponekad dolazi do toga da se grizem za jezik i da nisam sigurna što kome treba reći. Kad treba što prešutjeti a kada reći direktno što mislim.
Da bude još gore ne znam što bi ja da su meni rekli kad sam bila u komi i kad sam radila sama sebi pizdarije i kada sam više gledala kroz suze nego bez njih. Ne znam. Sjećam se da sam bila užasno ljuta, da nisam htjela jesti. da sam bila opsjednuta traženjem odgovora na pitanje Što sam učinila krivo?
Sjećam se da sam pred spavanje uvijek izmišljala razloge zašto se on ponio onako kako je i kako će on uskoro shvatiti kako me jako voli i koji je kreten bio i kako sam smišljala razna objašnjenja i odigrala milijun igrokaza kako se stvari sređuju i kako smo opet zajedno i sretni. Spavala sam svaki trenutak koji mi se pružao samo da bih u snovima bila s njim. Dala bih sve na svijetu da to ljudima koji su mi dragi mogu objasniti i tako ih spriječiti da i oni to rade, jer od toga nikakve koristi, baš suprotno, ali ne mogu ni sebi to utuviti u glavu tako da sve ostaje na željama.
Puši mi se cigareta, a ne smijem pušiti. Ima neki gušt u njoj. Sjedim na svom balkonu, uživam u proljetnoj toplini, iako sjedim u vesti, znam da je to zapravo savršena temperatura za popodnevni odmor. Trošim vrijeme do probe i upravo maštam o jednoj cigareti koja bi zapečatila ovaj užitak i znam da bi mi pasala, ali ne smijem.
Da bude najgore, sad sam u sretnoj vezi i osjećam se dosta sretno, što i nije apsolutno rezultat ljubavi, ima to faktor posao, zdravlje, slobodno vrijeme, financije i sl. Ali čini se da kupim tuđa raspoloženja, ponekad patim od grižnje savjesti.
Želim da svima bude lijepo i kad tome nije tako imam potrebu svima kojima nije dobro to omogućiti. Takva sam to mi je vrlina i mana.
Pusa svima i nadam se da ćete biti veseli da vam se ja ne bi morala miješati u živote.
Nakon prekida o kojem mozes citati na mom blogu,mislila sam da necu moci ni disati,a kamoli zivjeti.No,prezivjela sam iako sam ipak ostala hendikepirana za dio osjecaja. Prekrasno si to napisala.