Večera kod mame. Na žalost tamo je i njegova mama. To mi nije jasno. Ostavit će dedu samoga u Medulinu i doći sinu čiji unuci nisu prisutni. Ne znam. Čini mi se logično da ako već slavi sa sinom onda da to bude onaj sin koji ima familiju kojoj zaista pripada.
Znam da ona, vjerojatno, ne zna da ju mi baš ne volimo, ali bilo bi prirodno da želi biti s unucima.
Tako ćemo seka i ja biti kratko na večeri, nije neki veliki bad, ali bit će definitivno manje ugodno i nama i njima. Mislim da su zaslužili uživati za praznike, barem mama koja je bila prebukirana poslom prije Božića i ne treba joj još nešto što će zahtjevati njenu pažnju.
Ja sam pozvana, od strane mog dečka kod njegovih. Između mnogih problema koje bih mogla nabrojati kao što su strah, neugodnost, nisam sigurna da li je on tu ideju podijelio s roditeljima i sestrom. U jednu ruku sviđa mi se ta ideja.
Baš sam sinoć došla do saznanja da mi je zapravo neugodno davati nekome poklon. Volim davati poklone, ali preko posrednika ili ih samo ostaviti da ih ljudi nađu. Ne znam što bi sa sobom kad ih moram uručiti. Strah me da se toj osobi on neće svidjeti. Totalni sam papak i veličinu sve toga otkrivam iz dana u dan.
Uglavnom želim vam svima sretan Božić, a i Novu Godinu, jer ja 22.12. idem na kolektivni i vračam se 8.1. J
Ne opterećuj se sitnicama. Svi smo mi sami stvaraoci svojih sudbina, jer uvijek, baš uvijek imaš izbor i o tebi ovisi koji ćeš put odabrati. Ako ništa drugo uvijek možeš odabrati kako ćeš nešto doživjeti i što ćeš u sebi hraniti. A ono što hranimo to i raste. Zato je pesimistima uvijek sve crno,a optimistima uvijek cvjeta cvijeće.