Kako su objavli da nam je ukraden Bozic nesto se pokrenulo u meni. Oducila sam da prvi put od kad sam bila dijete, prigrlim Bozic i slavim ga sto je moguce vise.

U dugovima smo, tj. sam, ali zato masta radi vise nego sto je dovoljno da se snadjem i uredim kako treba.
Sto?! Malo smo krali po sumi i vec sad, prije 1.12. imam grane nekog zelenogoricnog drva koje glumi bor. Već dva tjedna izradjujem poklone, jer ih necemo moci kupiti ove godine.Izrada poklona oduzima more vremena, ali vrijedi puno vise od kupljenog, onako ovlas nekog poklona dva dana prije Bozica.

Kod izrade poklona, moramo uracunati svoju sposobnost da isti uspijemo izraditi. Zatim treba izmisliti nesto sto ne kosta vise da ga izradimo nego da isti kupimo. I kao najvaznije treba smisliti nesto sto ce se osobi kojoj radimo poklon i svidjeti.

Naporno je to ako uzmemo u obzir da se na posao (koji donosi ono malo novaca koje trosimo na hranu i rezije) trosi jos nekih 9-10 ili vise sati. Ali sve to ima neke cari.

Ako takvi uspijemo prirediti ugodan Bozic, onda si fakat nesto postigao.

Uglavnog trudim se. I cestitke cu izraiti. Treba razmisliti kako mozemo lijepo, mastovito i jeftino zamotati te poklone. Ljudi tako rado zaboravljaju da je omot ono sto prvo vidmo kod poklona i da on ostavlja neki zamjetni dojam o osobi koja nam isti poklanja. Ja volim ostaviti dojam da nisam seljak koji nikad nije ni vidio lijepo zamotan poklon a kamo li ne dobio i dao isti.

U strahu sto nam buducnost donosi treba naci veselje u malim stvarima. Zapravo moramo naci veselje u malim stvarima. Zivot se sastoji od miliona malih stvari. Na nama je da se potrudimo i da skupljamo srecu. Ona rijetko pada u krilo promatracima. Samo luzeri cekaju da se netko drugi pobrine za njihovu srecu.