Kako mi se to dogodilo?

Spominju me na naslovnici i to samo zato jer mi se spava. U ti bokca. Neka, draze mi je sto me doticni prezentirao kao uspavanu ljepoticu dok se on bojao za svoju blizu buducnost citajuci knjigu. Uvijek spavam kad mu je lose, ali nisam ja kriva za to, pa kakav je to nacin da je uvijek bolestan po noci. I da bude najbolje sve bolesti je cuvao za mene. Nije uopce bio bolestan prije nego sto je zalegao sa mnom. Ne znam mora da mu imunitet pada od moje blizine. Sve se bojim sto bi to moglo znaciti.

Sjedim na poslu svijesna cinjenice da mi se nista ne radi. To i "radim". Sjedim i surfam netom. Naravno, pazim da barem nesto od posla bude pored mene tako da povremeno radim nesto, ili da barem tako izgleda.

Grozno je to da radila ja nesto korisno ili ne, svejedno mi se koce ledja, trnu mi noge i apsolutno mi treba neka aktivnost. Tako barem povremeno hodam nekamo, pokusavajuci naci neki razlog za to. Mrzim dane kad mi koncentracija ne dopusta da radim nesto korisno. Znam da trosim svoje vrijeme. Posao koji sad eskiviram stici ce me neki drugi dan i bit ce mi guzva i odvratno, ali ne mogu si pomoci.

Na zalost nemam toliku slobodu da se igram oko slaganja svog auta i sl. cak i ovo pisanje moglo bi kod mog "dragog" sefa izazvati neke sumlje. Sjedimo relativno blizu a  i vrata su otvorena. A jbg. Ne mogu si pomoci.

Mozda odem na gablec skoro, mozda me to probudi, iako ne vjerujem u tu mogucnost. Jednostavno sam premalo spavala a ovaj je tjedan tesko vrijeme. To je to.

Grozno je za reci, ali opet bi mi dobro dosao godisnji.

Pocinjem se brinuti.

Pise dvosmisleno, nisam uvijek sigurna da razumijem sto zeli reci, nisam sigurna da li se prisiljava da se osjeca dobro ili samo mantra u nadi da ce tako ispasti. Izvodi eksperiment, cini se. Ne znam kako ce to zavrsiti.

Voljela bih da se razgovaramo, ali nisam sigurna kako to ispuniti. Kako zapoceti? I pitanje je da li bi to imalo vise smisla. Mozda je bolje da on pise o tome. Neka se izbaci slovima, a ja cu zapisivati pitanja ukoliko ce mi nesto biti nerazumljivo. Da to bi moglo biti dobro.

On misli da ja ne pisem dovoljno, da se mene ceka.

On je mjesecima bojkotirao. Cmrljio kao pizda i pusti me da cekam kao prosjak pred katetralom.

Govance malo. Evo ti sad. Citaj. Sutra cu te traziti da mi prepricas sadrzaj. Sumljam da ce ti uspijeti. :)

Silno bih htjela na put. Kao i obicno u toplije krajeve. NAime glo me boli i stalno mi je hladno. Ja sam u dusi nudist. Volim imati malo odjece na sebi, jbg. takva sam.

Zanimljivo ce nam biti ove zime. Ja nikad nisam bila s takvim tipom za zimu. Da, jedan nije volio zimu, ali taj je bilo daleko od ovoga sto smo mi. Bojim se rata. Cini mi se da smo si dosta slicni s reakcijama koje dobivamo na hladnocu i snijeg. Koja je to laz da ljudi rodjeni u zimu vole doticnu. Nikad ju nisam voljela, cak ni kada sam mala bila.

Moram si kupiti buce i svakakve dodatke koje ce mi pomoci da mi ne bude hladno, moza necu biti ljuta na zimu toliko, iako cisto sumljam. Jos se nisam navikla na ovaj blog, tako da ipak ispasta s postovima. Jednom kad cemo imati vremena, volje i komp u blizini, malo cu te time ugnjaviti. Za sada si siguran, a tko zna mozda se i sama priviknem na njega. Za sada to je to. Idem jesti da budem debela, da te stavim na kusnju, nakon toga idem se psihicki pripremiti da eventualno nagovorim sefa da me sutra pusti ranije.

Lijepi pozdrav.

Nadam se da nemam moc osjetiti promjene. Nadam se da moja mahnita nervoza ima veze samo s mjesecom i promjenom tlaka. Ne zelim osjecati paniku s razlogom. Ne zelim da se meni ili mojima desi nesto lose, a da ja to osjetim prije.

Uzasno sam nervozna i ne znam zasto.

Osjecam se sigurno samo u tvom zagrljaju. Svemir mi se trese, a ne znam zasto. Zelim opet stajati na svoje dvije noge.

Koji mi je ku...c?

Nemam osjecaj da imam pravo na ista.

Kako da to objasnim? Recimo dijeca imaju osjecaj da imaju pravo od roditelja dobivati hrani u krov nad glavom. Da imaju pravo na zagrljaj. (naravno postoje slucajevi gdje ovo ne odgovara istini, ali ne bih sad o tome).

Ja ne osjecam da imam pravo na neke stvari. Recimo ne osjecam pravo na masazu, ako te prije toga nisam izmasirala, ili nemam pravo na da me vozis negdje ako ti tamo ne trebas biti. Razumijes? Jos uvijek sve baziram na ja tebi pa ti meni. Isto vremeno to ne ocekujem od tebe i mislim da ti imas pravo na mnoge stvari iako sam ponekad ljuta sto ih trazis jer ja to ne mogu. To si mogao primjetiti i tada ti to nisam mogla objasniti jer sam to tek sad shvatila na nacin da to prenesem u rijeci.

Kako se izvuci iz toga?

Znam da bi ti pristao nesto napraviti, ali ne znam zbog cega. Jer bi to svakome napravio (a bi), da li bi ti smetalo da te pitam da nesto napravis, da li bi ti bilo to tesko, ali mi to ne bi rekao, nevjerojatno, ali nisam sigurna da li te poznajem dovoljno da te pogledam i da znam sto osjecas i mislis o stvarima koje se desavaju. Nikad se ne bi kladila da li sam u pravu. Imam neku ideju o tome kako se osjecas, ali nisam sigurna. Eto.

Nekada sam se osjecala jacom.

Dragi, citam te i uzivam u tvojim rijecima i mislima, u tebi.

Sagledavam koliko si kompleksna osoba. Trazim skrivene stvari, uzivam u otkricima. Volim kad pises. Jedino tada ti se podkradaju tajne koje nosis u sebi. Dises konacno. Znam da si ziv. Znam da sam u filmu. Vec sedam mjeseci igram jendu od glavnih sporednih uloga. Jos me nisu izbacili iz skripta. Ne zelim znati sto pise na stranicama koje slijede, uzivam u trenutku. Cak i kada se zalim da te nema. Jer da nisi tu ne bi mogao ni nestati. Cudno je to. Enivej. Znas sto je ljubomora i od kud dolazi do zelje za kontrolom? To je ono sto se javlja u covjeku kad je nesiguran u sebe. To mi se desava. Rijetko mi se to desava i nisam navikla igrati tu ulogu. Kazes da me volis, ne zelim ti ne vjerovati (imam prijatelja koji mrzi dvostruke negacicije, oprosti Boby ja ih volim), ali uz sav moj trud ipak dio mene nije uvjeren u to. Nema veze koliko se vidjamo i kako mi je kad si tu. Na zalost tu se radi o mojoj nesigurnosti kad nisi tu. To nije tvoj problem, barem ne izvorno, nego moj, ali svejedno te pogadja. Oprosti. Jednostavno mi se po glavi vrti pjesma More then words i to je kako se osjecam. Nisam ti rekla da te volim, ali kladim se da osjecas da te volim.

Jes. shiti al je moja.

Drag je to momak, a uz to ima neku energiju kaja me privlaci. Uz sva govna koja nosi sa sobom. go god je to moj izbor, to je dobar izbor.

Volim kad me zove koka. Volim kad me bilo kako zove, cak i po imenu. (vjerojatno zato sto me rijetko zove po imenu, no sva se najezim)

Iako imate kakvu ideju, slusam s oba uha otvorena.

On je tu i cini me sretnom, ponekad. U trenu oka se to promjeni u veliku tugu. On zna nestati. Zavuce se u svoj svijet i ne pusta nikoga unutra. Znam da bi zelio da je drugacije, ali ne zna kako to postici. Radje trazi savijet od nepoznatog psihijatra nego od mene, nije to problem problem je jer bjezi od mene, a zadnje vrijeme ne razgovara ni s psihicem. Ne razgovara s nikim. To se nezadovoljstva nakuplja u njemu i sve mu je losije. On za sebe zivi u sjenci svojih roditelja i roditelja svojih roditelja. Niti s njima ne moze razgovarati. Jako je zatvoren. Sve ga zdere. Zelio bi biti sretan, ali i tuzan istovremeno i to za sada uspijeva. Jedino sto i mene uvlaci u taj crno-bijeli svijet. Ja zelim sve. Ne postavljam si granice. Zelim. Ne znam sto su njegove zelje, ne zna ni on. Trudi se, znam to. Ne znam kako da mu pomognem. I meni treba pomoc, ali ne znam koga da upitam za nju. Ne znam tko bi mogao znati tu tajnu velike moci. Ne smijem se mijesati u njegovu obitelj, a znam da on znaju nesto, ni doktor, njegov psihic mi ne moze pomoci. Pitam se kako da dodjem do rijesenja. On bjezi od mene. Ne zeli razgovor koji ga moze odati. Boji se da ga ne bi zeljela da mi se povjeri, ali tako nece nikad biti sretan. Zivjeti u strahu ne donosi srecu. Volim ga i necu ga napustiti, cak ni kada mi je tesko. U nadi za otvorenijim odnosom, pozdravljam Eldorada.