Naravno da se tu možemo osvrnuti i na godine, ali nekako misli me više vode na dane, sate i godišnje doba.

Svakodnevno slušam kako je Argonu teško. Vrijeme ga ubija. Ja se pravim da to sa mnom nema nikakve veze. Ja nisam osjetljiva kao on. No nakon još jedne godine iza sebe, što i nije problem, problem je partijanka, čini se da sam sad u nekoj gadnoj gabuli.  Već je prošlo pet dana i ja ne mogu doći k sebi. Tu je veliki problem to što dnevno spavam nešto ispod šest sati, što mi je i inače premalo, ali sad je totalna koma.

Guštam se provesti pola subote u krevetu s voljenim mi Argonom. Želim doručak u krevet. Ja ću ga napraviti, samo da ga imam kad pojesti.

Još samo sutra......

Sve je super. Imam potrebu ugađati ljudima. Pomoći im u nekim svakidašnjim obavezama. Onda najednom shvatih da svi to očekuju od mene. To više nije moj izbor. Učinili su to manje vrijednim. Naljutili su me. Ne želim biti ljuta. Probala sam se izboriti. Pričala sam o nekim principima, ali bezuspješno. Sad ću se primiriti na kratko. Neću se smijati kad ću im pomagati. Čekat ću da mi sine neka ideja. Vidjet ćemo. Danas mi dragi ima rođendan i neću dopustiti da me umor ili ljutnja prema nekome izbaci iz takta. Želim biti dobre volje za njega.

Ljubavi SRETAN TI ROĐENDAN.

Prošao je moj rođendan, čak i tulum i još sam živa.

Dobila sam novu igračku i najljepši poklon, njegov ga je tata dao meni-njega. J

Zamislite neki dječji božićni film. Lijepu drvenu kuću, kamin, veliki stol s crvenim stolnjakom, puno ljudi (15-stak), ugodna atmosfera. To je moj badnjak s njima.

Kod mene je bilo dosta loše. Istina isto lijepa kuća, ali nekako je bilo hladno. Pas nas nije dugo vidio i skakao je od sreće, pa je zbog toga bilo dosta urlikanja, ponekad čak i batina. Mama maminog dotičnog je stalno nešto zločesto komentirala. Istina je da nismo baš tolerantni prema njoj i da nas neke stvari živciraju više nego što bi trebale, ali ona uvijek pokaže zašto ju ne volimo, potrudi se da ju ne volimo još više. Još je u Zagrebu, ali sad je barem kod drugog sina. Istina, tamo se preselila tek ovaj tjedan, tako da je moja mama imala svekrvu cijele praznike doma. Grozno mi je to da znam da su i ona i sinčić bježali od prave aždaje. Mama je čak jednom slagala da ide na posao da mi dobila bar malo mira i zasluženog odmora.

Čak ne sumnjam da bi mama stvarno otišla na posao da slučajno nije imala kamo pobjeći. Bar da u miru pročita novine.

No bilo kako bilo, dragi je za badnjak došao po mene i odveo me k svojima koji su u kratko vrijeme, usprkos svim mojim strahovima odagnali sve loše od tog dana.

Svatko ima pravo na takvu familiju, samo ju nemaju svi. Za one koji su okruženi s lošom ili ne dobrom familijom, nadam se da ćete koji put osjetiti ono što sam ja ove godine. Pusa